Iako u otežanim uvjetima i kod nas je postigla značajan napredak koji se očituje u nekoliko osnovnih crta:

  • Struka je centralizirana i većina bolesnika s prirođenim srčanim grješkama i drugim složenim srčanim bolestima gravitira prema novoformiranom Referentnom centru za pedijatrijsku kardiologiju koji djeluje sa središtem u Zavodu za pedijatrijsku kardiologiju Klinike za pedijatriju KBC-a, Rebro.
  • Riječ je o opsežnom timskom radu koji je koordiniran suradnjom na više razina: fetalna kardiologija, suradnja s opstetričarima, propisan transport bolesnika, odlično zbrinjavanje u jedinicama intenzivnog liječenja i u neonatologiji, rana dijagnostika i prema potrebi intervencijska dijagnostiku, ispravna odluka o vrsti i brzini operacije, operacija s osobitim znanjima koja se odnose na malo dijete, a koja uključuje i osobitu anesteziju, perfuziju i transfuziju da bi nakon toga dijete dospjelo u jedinicu za intenzivno liječenje gdje se izvodi iz krize i zbrinjavaju se eventualne komplikacije.
  • Ušli smo duboko u fetalnu dob, pa je razvoj fetalne kardiologije od presudnog značenja za priključivanje suvremenim tendencijama, a to znači da smo se upustili i u ozbiljna etička razmatranja o začecima života i fetusa kao ljudskog bića.
  • Još uvijek nismo riješili nasušnu potrebu za razvojem smjernica u području koje se zove liječenje prirođenih srčanih grješaka u odraslih (tzv. GUCH - grow up congenital heart).
  • Valja naglasiti da su komplikacije poslije operacije, kasne komplikacije kao i elektrostimulacija, daljnja briga pedijatrijski kardiologa. Bez obzira na sve poteškoće koje smo u posljednja dva desetljeća od oslobađanja Hrvatske imali, mislimo da je dobar razvoj pedijatrijske kardiologije pozitivno utjecao na krivulju perinatalnog mortaliteta.
  • S obzirom na sve veći broj preživjelih sa srčanim bolestima u dječjoj dobi i njihov prijelaz u doraslu dob, javio se neočekivano javnozdravstveni problem koji se očituje sve većim brojem kroničnih bolesnika sa srčanim bolestima proizašlim iz dobrog liječenja prirođenih srčanih grješaka i kardiomiopatija. On uključuje potrebu za profesionalnom orijentacijom i razvojem načela prema koji-ma se ovi bolesnici trebaju jednakopravno uključivati u društveni život.

Od 1996. do 2009. godine učinjeno je 2379 kateterizacija srca u djece oba spola (51% m. i 49% ž.) od čega je bilo 530 intervencijskih zahvata (22,3%).

Od osobitih iskoraka u liječenju kardiomiopatija u pedijatriji smatramo uvođenje ECMO potpore koje se u našoj Klinici koristi unazad 2 godine i početak tranplantacije srca u djeteta. Prva takova transplantacija uspješno je učinjena 2011. godine kod 11-godišnje djevojčice s teškom postmiokarditičnom dilatacijskom kardiomiopatijom.

PIŠU:

prof. dr. sc. Ivan Malčić, dr. Hrvoje Kniewald, prim. dr. Dalibor Šarić, dr. sc. Daniel Dilber, dr. Dorotea Bartoniček
Klinika za pedijatriju, Zavod za pedijatrijsku kardiologiju, KBC Zagreb, Zagreb-Rebro, Hrvatska